Teško je, trenutno, zamisliti Slobodu bez braće, Save i Vladana Ninića. U zonašu iz Donjeg Tovarnika su četiri, odn. tri godine.
Među navijačima ovog kluba brzo su stekli simpatije, kako po borbenosti i odanosti ekipi, tako i po „veselom duhu“.
Savo Ninić (28) je četvrtu godinu u Slobodi.
– Na poziv direktora Siniše Đokića i ondašnjeg trenera Milana Kneževića došao sam u klub – kaže Savo – Nikada se nisam pokajao. Došao sam u sredinu koja se, iz godine u godinu, drastično menja, a uslovi za treniranje su sve bolji. Na žalost, zbog problema s leđima morao sam prekinuti golmansku karijeru. Međutim, kada se u stručni štab uključio Đorđe Vujaković, čuveni trener golmana, prihvatio sam njegov predlog da mu pomažem u radu u golmanima. Mislim da se dobro snalazim u novoj ulozi. Sloboda ima, zaista, vrsne golmane: Dejana Šivoljickog, Jovana Oparnicu u Mihaila Šljukića.
Savo Ninić se ozbiljnije počeo baviti fudbalom u šimanovačkom Hajduku, u Školi fudbala „legendarnog“ Žarka Mrkajića. U prvom timu je debitovao sa navršenih 16 godina u Vojvođanskoj ligi, protiv somborskog Žak-a. Kasnije se dokazivao u Zemunu, Mladosti iz Prhova, ponovo u Hajduku. Pre dolaska u Slobodu, branio je za Napredak iz Popinaca.
Godinu dana mlađi Vladan je, kao i Savo, prošao sve mlađe kategorije Hajduka. Kao prvotimac debitovao je u novobeogradskom Radničkom 2011. godine. S uspehom se nastupao i za Hajduk iz Šimanovaca, Dunav iz Starih Banovaca, Sopot, Mladost iz Kupinova, Jedinstvo iz Stare Pazove i Sremac iz Vojke. U Slobodu je došao godinu dana kasnije od starijeg brata.
– Došla su nam pojačanja koja su bila neophodna – ističe Vladan, koji je zbog velike borbenosti „zaslužio“ i kapitensku traku – Ekipa je prilično mlada, i uz par iskusnih novih igrača i nas „nešto starije“, može se izboriti za mestu u sredini tabele.